Yoga with Tamara

Svake godine posjetimo bakice slonice u kako bismo podržali brigu o njima🥰
Znate li da slonovi mogu živjeti 60–70 godina? I da mnogi od njih desetljeca provedu noseći turiste, prisiljeni na kupanje i zabavljanje ljudi? Znate li da se njihova poslušnost često postiže strahom, odvajanjem, udarcima i ubadanjem oštrim predmetima?

Ove su slonice spašene iz takvih turističkih užasa. Jedna ima kroničnu kožnu infekciju, najmlađa je slijepa na jedno oko i ima problem s ravnotežom, a najstarija se još uvijek boji buke i ljudi koji joj prilaze. Tijelo je spašeno, ali duša dugo pamti. 😢
Prostor utočišta dovoljno je velik da im omogući opuštene svakodnevne šetnje kroz džunglu. Društvo im prave leptiri, a nama rojevi komaraca🤣
Prošetali smo džunglom uz dvije bakice i ponudili im kuglice od banana i bilja koje obožavaju…i krastavce.
Činile su mi se veselije nego prošle godine. Ovdje se o njima brinu s ljubavlju i poštovanjem 🌸

✨That concert was absolutely magical. Thank you Chantress Seba❤️🥰🙏🏻
CHANTRESS SEBA✨ 𝑺𝒊𝒏𝒈𝒆𝒓 𝒐𝒇 𝒕𝒉𝒆 𝒔𝒕𝒂𝒓𝒔

Samo 5 km udaljen od Praslina, a ima potpuno drugačiju vibru. Više onak hippie 😊.
E pa kako smo proveli dane?
Ukratko: kao sudionici “Naked and afraid” survival serije😅
Dakle, po otoku svi bicikliraju. Bicikliramo i mi. Ali…da bi došli do nama najljepših plaža, trebalo je odraditi svakodnevni triatlon😅. Izbiciklirati više najgorih uzbrdica (čitaj: više gurati bicikl) po najvećoj vrućini i vlazi uz psovke i smijeh,zatim trekking po granitnim stijenama (opet zahtjevni uspon i spust), a onda napokon onak izbezumljeni od vrućine i znoja, nakon sat vremena, ulazimo u more boreći se za život pod valovima i morskim strujama, kao utopljenici🙄. Ali zato između dva vala osjećali smo se kao sretne zdročkane jagodice u čaši pjenušavog šampanjca. Nakon svega toga bi mi se tresle noge pa sam ostatak dana provela vegetirajući u hladu pod palmom s knjigom. Svaki put kada bi se bližio povratak u smještaj, jedan drugog smo tješili: “Ma ti to možeš, još smo mladi, imamo samo prek stotke zajedno!”🤣
Što se hrane tiče… pa, recimo da je čudna. Riba na roštilju s kiselim zeljem (ribosarma?🤢) ili šišmiš na saft 😵‍💫, biraj pametno. 🙃
Ja sam se odlučila za mango. I papaju. I banane. Uglavnom: voće i suze. 🥭🍌😭
Ali priroda je zaista čarobna, sam otok predivan ❤️
Makar smo propustili Thompsonijadu, zadnjih par večeri oko Velike Gospe imali smo sreće da se najveći lokalni festival smjesti baš tik uz naš inače mirni smještaj,
pružajući nam nesebični užitak u veselim kreolskim karaokama dugo, dugo u noć. A u cik zore lokalni pijetlovi bi nas svojim divnim pjevom pripremali za novi dan i nove avanture. Raj ovdje nema kraj.🥳

Pa-pa La Digue, idemo se dobro najesti na glavni otok, Mahe…gladni , pospani i zbildanih nogu…🙋‍♀️💪

I nešto dobro za kraj, našla sam na plaži jedan veliki shiva eye 😊. Kao da je otok rekao: evo ti uspomena da me se s radošću sjetiš u zagrebačkoj zimetini…🩵

Već par godina maštamo o Sejšelima i evo nas napokon ovdje🥳
Zovu ih “zeleni Maldivi”. Prvi naš izabrani otok je Praslin koji je dom nekih od najljepših plaža svijeta… i zaista, Anse Lazio je lijep da ti mozak napravi “tilt”, i zastane ti dah od čarobnog prizora uz najfiniji meki bijeli pijesak koji ti prolazi kroz prstiće dok ulaziš u tekući tirkiz (ne baš kao maldivski više u nekom zelenkastom preljevu thai stil, ali još uvijek čaroban) okružen poznatim sejšelskim granitnim stijenama. oblim poput skulptura rasutih posvuda ☺️🧜‍♂️.
Jedini stres nam je bio što smo se po otoku vozikali u unajmljenoj maloj Kii, po vijugavim uskim cesticama s usponima i nizbrdicama i to još po lijevoj strani i ona tako mala kao da je bila preširoka za te ceste🙈, a tamnoputo lokalno stanovništvo u večernjim šetnjama u zadnji tren uočavali samo kada bi se nasmijali. 😅
Svratili smo na par dana i do malenog privatnog otoka. Čista idila, čarobne minijature. A najdraži stanovnici otoka? Preslatke bijele vile lastavice – cijeli život vjerne jedna drugoj, lete u paru i nesu jaja direktno na grane drveća bez gnijezda. 🥰
U prirodnom rezervatu upoznali smo slavnu endemsku palmu s “najluđim plodovima” na svijetu koji zagolicaju maštu -Coco de Mer 🤣. Ima i crnih papiga koje nismo vidjeli, izignorirale su nas jer je padala kiša🙄. Srećom, prolazili smo kroz park zaklonjeni masivnim lišćem palmi širokih lepeza poput kišobrana sami u zelenom raju. 🌴

My first neighbours 💛

Dobrodošli na “Petice bolíju” – otok naših snova… 🌴☀️😁

Cijelu godinu smo sanjali o povratku na ovaj otok i osjećamo ogromnu zahvalnost što nam se ta želja ostvarila🪄✨
Ovaj tropski raj nas je ponovno oduševio: tirkizno more s onim neprekidnim ljubičastim preljevom, koraljni greben prepun nevjerojatnih riba (jedna mi je dala ideju za plesni kostim 😂 jer priroda je najbolji kreator ☺️) i plaža s kristalno bijelim pijeskom koji miluje naša stopala. A tek hrana – organska i prepuna svježine, pravi mali raj za nepce 🤤🫠.
Smještaj nas također nije razočarao, kućica na plaži s privatnim tropskim vrtom koji stvara prirodnu gustu hladovinu, idealnu za čitanje zadnjeg nastavka Dine, yogu i rano jutarnje meditacije uz izlazak sunca. 🥰

I dok šećemo kroz tropsku džunglu koja okružuje šetnice po otoku i hihoćemo se kao mala djeca, leteće lisice, 🦇simpatični mali stanovnici otoka nas milo promatraju s palmi dok vise naglavačke, kao lokalni zaštitnici otoka i kao da nam kažu: “Uživajte, ovo je sada vaš dom”. Da stvar bude bolja, na otoku nema komaraca – da, NEMA KOMARACA koji su nas opsjedali na lokalnim maldivskim otocima i nema kiše 🥳

Ali… tu dolazi “ali”. Nakon 3-4 dana hodanja bosim nogama po stazama po tom mekom pijesku koji smo na početku zvali “prirodna masaža”, naše pete su počele slati bolne pritužbe. “Šta je ovo, maraton?!” – pitaju se, dok vi birate između dvije opcije: vratiti se u natikače ili trpiti malo boli i gegati se kao i svi ostali posjetitelji otoka 😁Sada mi je jasno zašto svi ovdje čudno hodaju 🙈Odlučujem se ipak za bose noge, geg i malo trpljenja…😁
“Petice bolíju ” – otok o kojem ćemo maštati uz hihot i lijepa sjećanja i sljedeće godine. Ovo nije samo otok, već podsjetnik na ono što nas usrećuje – jednostavnost, priroda, ljubav, mir u srcu i zahvalnost. 🌴🌺🐠☀️🌊

Jedan “uobičajen” dan na tropskom otoku…🐋🌴☀️

Dan je započeo ronjenjem s kitopsinom – prekrasnim divom oceana, dok je Alen vodio epsku borbu s drugim turistima i njihovim perajama za iole pristojan kadar svoga GoProa. 📸 Ako ste vidjeli snimku pod vodom, znajte da iza svakog savršenog kadra stoje pljuskanje, udarci, naguravanje i najmanje pet peraja u glavu. Ali njegova želja da mu bude blizu i da ga dobro snimi daje mu snage za ovu bitku.😂
Jadne životinje često trpe stotinu unezvjerenih patuljaka koji plivaju uz njih dok papaju planktone. 🥺 Nakon tri sekunde što sam ga ugledala, krenuo je napad na mene od brojnih hrvača pa mi je došlo da im svima poskidam maske, ali povukla sam se u jadu i rekla sebi: ja to nemrem, jadna životinja, za ovo bi trebale biti angažirane udruge za zaštitu životinja i ljuta otplivala do broda. Alen se nastavio boriti sljedećih 15 min i od tud imamo prekrasnu snimku. 😁
Drugi uron: nakon što nam je kapetan obznanio da je kitopsina ponovno viđena, svi nadobudno skačemo u more i kad mi odjednom ni pet ni šest zamislite ispadne peraja! 🙈😅Jaooo, potonu mi sve lađe i uvjerena kako mi nije suđeno da ju ugledam, plivam do peraje nekih 50m dalje dok cijela grupa pomahnitalih boraca nestaje u daljini…
Odjednom, dok obuvam peraju, grupa se okreće i pliva prema meni i u prvi mah mi zbunjenoj nije jasno zašto. Zaronim, a kad ono, kitopsina laganim zamasima ide prema meni. Adrenalin me opali, krenem plivati uz njenu glavu na čelu povorke kao olimpijska pobjednica i tada priča o zaštiti životinja pada u vodu 🙄. 15 min sam snažno mahala s perajama kako bih plivala uz njezin bok i promatrala i doživljavala tu veličanstvenu blagu i mirnu životinju, dok me noge nisu počele izdavati… zahvalna svemiru i svojim duhovnim vodičima što su mi skinuli peraju, odlučim plivati nazad prema brodu, ali ga ne vidim. NEMA GA. 😳 Srećom, kapetani s par glisera su mi priskočili u pomoć da ga nađem 😅.
Vraćamo se puni utisaka i s Alenovim snimkama. 💪

Nije nam bilo dosta akcije pa smo na moj nagovor 🙈nakon izleta krenuli u 3 kilometarsku šetnju po bijeloj pješčanoj plaži do sand banka… koja je trajala dovoljno dugo da skoro osvojimo sunčanicu na nekih 35 i stupnjeva žarkog sunca na nebu bez oblačka. ☀️😅 Ali bitno ga je vidjeti i snimiti u podne, kada je najbolje svijetlo, a tirkiz oceana bljeska sa posebnim ljubičastim preljevom . 🙄🙈Uživanje na najjače jer rekli su da sljedećih dana La Niñja dolazi noseći monsuske kiše kojima sada uopće nije vrijeme. 😳⛈️
Čak sam imala snage za jazz dance skok koji je na mekanom pijesku uspio iz pedesetog pokušaja😁Hladovina? Da, ali uz šetnju od 45 minuta i paket od stotinu komaraca – baš romantično! 🦟💔
Spas je došao u obliku buč u more i svježe ubranih kokosa te divne žene koja nam ih je otvorila, a koje sam na plaži srkala s ozbiljnim “ja sam tropska konobarica” stavom. 🥥✨
I konačno, ulovili smo zalazak sunca! Da, UL-O-VI-LI. Jer, čudo nad čudima, danas ga nijedan oblak nije pojeo! 👏

Drugi dan (danas), kao šlag na tropsku tortu – neuobičajena monsunska kiša koja ne staje ! 🌧️ Na Dhigurahu sada pada kao iz kabla, jer klimatske promjene (čitaj: upravljanje vremenom ) odlučile su nas prisiliti na plažiranje pod kišobranima (ali doslovno 😂)🏖️☂️

Romantična šetnja po bijeloj plaži sada liči na scenu iz filma – ali više onog s brodolomom nego s tropskim rajem. Kokosi mokri, pijesak mokar, palme objesile grane, mi mokri gacamo po lokvama, ali uživamo u nemogućim uvjetima 😅Pa doma je ipak zima, bolje da se i ovakve trenutke ima 😂
Ko kaže da tropski raj ne može imati kišnu sezonu usred suhog perioda?! 🙄

Zaključak: Dhigurah – divno, zabavno, kaotično i baš kako treba! ❤️😁

✨Two Jungle medicine Retreats, One Heartfelt Journey ✨

We just wrapped up two incredible 3-day retreats with Sandra and Tamara, sharing the same transformative program but with unique and beautiful souls each time. ☺️❤️✨

Through Kambo medicine, yoga, crystal therapy, cacao, blue lotus tea, shamanic fire ceremony, and women’s circles, we witnessed profound healing, joy, and connection. Each group brought their own magic, leaving us inspired and grateful for the opportunity to hold this sacred space.✨✨✨✨

Thank you to all who joined—your energy made it unforgettable. 💕🙏🏻

✨ Looking forward to the next chapter!

✨Jungle medicine weekend✨
Prekrasan krug žena u druženju s cacaom, kambom, plavim lotusom, sanangom, jogom i iscjeljivanju s kristalom uz prefinu vegeterijansku klopicu, podržanu okruženjem samoborskog gorja u Shanti house. ❤️

Budući da je bilo puno prijava, odlučile smo otvoriti još jedan vikend, 6.-8. 12. ‘24.
Ostalo je još par mjesta, a prijave se vrše putem linka: https://www.gaia-yoga.com/hr/dogadjanja/retreats/re-new-weekend-yoga-retreat.html

Bilo je to 2009. u srcu Goe, naša prva posjeta Indiji, kada smo nakon turneje po Rajastanu upoznali mudrog učitelja yoge, Rolfa Naujokata. Obožavao je djecu pa smo već prvi dan nakon što smo ga upoznali u vrtu ispred njegove kuće bili pozvani na čarobne večernje meditacije i druženja na plaži s grupom ljudi koji su prakticirali kod njega, dok je sunce nestajalo iza horizonta u zlatu.
Moj bi sin, sa svojom bezgraničnom energijom, bubnjao i svirao, a njegov bi se smijeh miješao s ritmom valova. Tamo bi, usred tople i gostoljubive grupe ljudi, Rolf dijelio jednostavna, ali duboka učenja o jogi i životu. Njegova je mudrost tekla bez napora, poput blagog povjetarca koji nas je hladio tijekom naših razgovora. Dok smo sjedili na plaži i gledali zalaske sunca, govorio je o sabranosti, prisutnosti i međusobnoj povezanosti svih bića, ali i iskustvima ljubavi kroz njegov život. Njegova prisutnost bila je smirujuća, njegove riječi melem za dušu, velike plave oči pune smirenosti i ljubavi, a njegova učenja nisu bila složena….bila su ukorijenjena u jednostavnosti i biti bića.

Na vrhu indijske kuće u pretrpanoj yoga shali, moj devetogodišnji sin je dolazio svako jutro samnom i grupom učenika željnih duhovnog rasta i napredovanja u svojoj Ashtanga praksi. Dorian je već na prvom led satu dobio više asistencija od Rolfa kojeg je gledao s divljenjem, nego što ću ja primiti u sljedećih nekoliko godina neprekidno se vraćajući i upijati znanje 😁. Budući da je godinama plesao break dance, a njegov dah je prirodno dijetetu bio potpun, s lakoćom je izvodio asane. Nakon tog njemu prvog sata yoge u životu sjećam se da mi je veselo skakutajući po stepenicama rekao: “Mama, osjećam se toliko sretno, kao nikada prije!”💕☺️

Gledajući svog sina kako se igra kroz yoga praksu, a njegov radosni duh svjedoči o ljepoti trenutka, osjetila sam neodoljiv osjećaj zahvalnosti. Ta mjesta sa svojim živahnim zalascima sunca i umirujućim zvukovima bubnjeva, shala na vrhu kuće i praksa kroz dječje oči i srce za mene su postala svetinja. Ovdje sam naučila prihvatiti sadašnjost, pronaći sreću u jednostavnosti i igri života te se duboko se povezati sama sa sobom i s drugima. Ovi trenuci s dragim Rolfom i prekrasnom grupom ljudi u Anjuni zauvijek će biti urezana u mojem srcu, podsjetnik na transformativnu moć joge i ljepotu zajedničkih ljudskih iskustava. ✨

Rolfova duša je prije dva dana napustila ovaj svijet, ali ostavila je bogate tragove mudrosti, mira, ljubavi i zahvalnosti u mnogim životima i posebno mjesto u mojem srcu. 🪷✨✨✨✨✨✨