Life is gud

Tvoje mišljenje je dobro došlo u kometarima 🥁👀

Kreneš. Probaš. Ne funkcionira? Probaš drugačije. Nekad napraviš puno, nekad skoro ništa. Prilagodiš se.

I s vremenom vidiš da su svi ti "bolje išta nego ništa" treninzi bili važniji od onih savršenih koji se nikad nisu dogodili.✨

Drugačije je, teže je, ali je zato još vrijednije. 💛

Kojim ćemo pejsom? Zeka peka pejsom.🤝

Ovu trku odradile smo baš za gušt, bez forsiranja, s puno smijeha, plesanja i uživanja u prekrasnooooj prirodi!

Divna atmosfera, ljudi, navijači, ruta i najljepši finish trke (i najhladniji 😅)

To što sam opet na ovoj trci govori dovoljno. 💃🏽

Living for "vidjet ćeš" komentare and proving them wrong ✌🏻💃🏽

Kakva je kod vas situacija? 😅

Moje pripreme za utrke prije i nakon što sam postala mama nemaju veze jedne s drugima.

Dok sam prije mogla paziti da imam MINIMALNO 8h sna, odradim savršeno taper i pripreme, doručkujem u točno određeno vrijeme, pripremim sve stvari, dođem sat vremena prije starta, zagrijem se dobro, fuelam kako treba i na startu sam u mentalnim pripremama barem 10 minuta prije.

A sada?

Uglavnom dolazim s 2-3 h sna (ako Bog da neometanog iako se ni to ne dogodi), taper je uspješan ako uspijem dobiti barem 2 bolje prospavane noći (da se probudim samo 2-3 p**a), za doručak se više brinem hoće li ona jesti nego ja, moje pripreme određene su najmanje mojim planom trneinga, dolazim na start u zadnji čas jer za sve ti treba 4x više vremena s bebom, zagrijavam se u redu za toi toi i startam kad vidim da su svi krenuli.

Ali nikad nisam bila opuštenija, veselija i sretnija što i dalje mogu raditi ono što najviše volim i ići na trke. Jer bez obzira na sve gore navedeno, znam da u ovim trenucima rastemo skupa i iz dana u dan si dokazujem da su granice najčešće samo u našim glavama.

P.s. Oblaci su dolazili s druge strane, ali nebo je ipak stalo na našu stranu😂🙌🏼

Hvala na sjajnoj prezentaciji testa (kojem je btw prvi trč nakon dugo vremena i svejedno i dalje zvuči za medalju🥇)