DUKHA.bikes

Biciklirajući kroz nevjerojatne kirgistanske krajolike sreli smo dva dječaka na konjima koji su nas pozvali da probamo konjsko mlijeko. U kirgistanskoj kulturi ono ima posebno mjesto – stoljećima je dio nomadskog načina života, a fermentirana verzija, kumis, smatra se tradicionalnim pićem i simbolom gostoprimstva. Mi se ipak nismo usudili probati ga jer nismo bili baš sigurni kako bi naši želuci reagirali, a tu vrstu dodatne avanture nismo htjeli riskirati. 😆

Nastavili smo dalje prema našem novom mjestu za kampiranje na 3000 m nadmorske visine. Nakon svega, popodnevna kava uz pogled na planine bila je savršena nagrada za još jedan sjajan dan na biciklu. ☕⛰️

Tijekom noći vrijeme se ipak promijenilo. Kiša je gotovo bez prestanka lupkala po platnu šatora, a jutro nas je dočekalo uz svjež zrak i prvu kavu dana. Buđenje na 3000 metara nakon takve noći poseban je doživljaj.

Bila je to naša posljednja noć prije povratka u Biškek. Prvi cilj dana bio je prijeći Tusor Pass (3893 m), a zatim se spustiti prema veličanstvenom Issyk-Kul jezeru i nastaviti put prema glavnom gradu Kirgistana.

Vrijeme nam taj dan nije bilo pretjerano naklonjeno. Oblaci, kiša i brze promjene uvjeta podsjetili su nas koliko je priroda ovdje moćna. Bez pomoći našeg pratećeg vozila i vozača Alekseja, prilično sam siguran da bismo morali ostati još koji dan u kirgistanskoj divljini. 😆

Vjerojatno se nitko ne bi previše bunio zbog još nekoliko noćenja među ovim planinama, ali raspored je bio neumoljiv – bližio se povratak kući. Ipak, Kirgistan nam je još jednom pokazao zašto ostavlja tako snažan trag u sjećanju. 🇰🇬

Danas nas je na ruti čekao Mels Pass – jedan od onih prijevoja koji te natjera da staneš svakih nekoliko kilometara jer jednostavno ne možeš vjerovati što gledaš.

Krajolik ovdje izgleda kao da je netko kombinirao zelene valovite pašnjake s planinama isklesanima rukom. Mekani zeleni brežuljci prelijevaju se jedan u drugi poput valova, a iz njih izranjaju gole stijene i grebeni prošarani dubokim brazdama koje su tijekom tisuća godina oblikovali vjetar, voda i vrijeme. Kontrast između svježeg zelenila i crvenkasto-smeđih planinskih zidova stvara prizore koje je teško prenijeti fotografijom.

Usput smo imali i jedan simpatičan susret – ugledali smo svizca koji je nakratko izašao iz svog skrovišta, a onda ponovno nestao među travama.

Još zanimljiviji bio je susret s lokalcem na motoru. Čovjek je čim nas je vidio stao uz cestu i poželio popričati s nama. Do sada smo već naučili da kad kažemo da smo iz Croatie ili Hrvatske, mnogi teško povežu odakle dolazimo. Međutim, kad kažemo Horvatia, stvari odmah postanu jasnije. U pravilu tada slijedi isto pitanje ili komentar: "Luka Modrić!"

Ali ne i danas.

Čim je naš sugovornik shvatio odakle smo, široko se nasmijao i bez sekunde razmišljanja rekao:

"Mirko Cro Cop!"

Moramo priznati da nas je potpuno iznenadio. Svi smo prasnuli u smijeh, a razgovor je nakon toga krenuo još opuštenije.

Dan smo završili u Narynu, gradu koji nas je iznenađujuće podsjetio na male američke gradove negdje duboko u Teksasu. Široke prometnice, niska gradnja, veliko otvoreno nebo iznad grada i gole planine koje se uzdižu odmah iza posljednjih kuća stvaraju osjećaj prostranstva kakav rijetko gdje doživiš. Naryn nema blještavilo velikih gradova, ali ima onu posebnu atmosferu mjesta na rubu divljine, gdje planine dominiraju horizontom i određuju ritam života.

Još jedan dan pun nevjerojatnih krajolika, slučajnih susreta i priča koje se ne mogu isplanirati. 🇭🇷🚴‍♂️🚴‍♂️🚴‍♂️🇰🇬

🚵‍♂️🇰🇬 Od jurti do zasluženog piva

Dan smo započeli na jezeru Song-Kul (Sung Kul), smještenom na 3.016 m nadmorske visine, gdje smo prethodnu noć proveli u tradicionalnim jurtama usred beskrajnih kirgistanskih pašnjaka.

Nakon jutarnje kave i pogleda na jezero, sjeli smo na bicikle i krenuli preko legendarnog Moldo Ashuu Passa, koji se uzdiže na oko 3.346 m. Svaki zavoj donosio je nove poglede na planine Tenir Too.

Prašina, sunce i kilometri staze, a na kraju zadovoljna lica – sve je to dio avanture. A kao i svaka dobra etapa, i ova je imala savršenu završnicu: hladno pivo ispred Nomad Valley Shopa. 🍺

Ponekad sreća nije komplicirana – dovoljno je nekoliko prijatelja, bicikl, planinski prijevoj iznad 3.300 metara i pivo koje te čeka na kraju dana.

🍻🚴‍♂️🏔️

Od prijevoja Karakol Pass (3.450 m) otvorio nam se pogled koji se ne zaboravlja – moćni West Karakol Glacier, iz kojeg izvire West Karakol River. Trenutak u kojem shvatiš koliko je priroda velika, a čovjek malen.

Nakon uživanja u pogledu uslijedio je spust i vožnja uz West Karakol River. Kilometri su prolazili uz zvuk rijeke, netaknutu prirodu i krajolike koji su nas na svakom zavoju ostavljali bez riječi.

Predvečer smo stigli do mjesta za kampiranje na oko 2.500 metara nadmorske visine, smještenog tik uz samu rijeku. Već na prvi pogled bilo nam je jasno da je to jedno od onih mjesta na kojima bi čovjek bez razmišljanja ostao nekoliko dana. Mir, svjež planinski zrak i osjećaj potpune povezanosti s prirodom teško se mogu opisati riječima.

Nažalost, naš raspored nije dopuštao duži ostanak pa smo već sljedećeg jutra morali nastaviti dalje. Ipak, ovo je jedno od onih mjesta koje će nam još dugo ostati u sjećanju i kojem bismo se jednog dana rado vratili.

Prvi dan naše biciklističke avanture kroz Kirgistan vodi nas prema Kegety Passu. 🚴‍♂️🚴‍♂️🚴‍♂️🏔️
Dok okrećemo pedale kroz beskrajne doline i prema vrhovima koji dominiraju horizontom, naš vodič Malik podijelio je zanimljivu priču o planinama koje ćemo obilaziti narednih dana. Većina ih poznaje pod kineskim nazivom Tian Shan, što znači „Nebeske planine“, no Kirgizi za isti planinski lanac koriste naziv Tenir Too (Tengir-Too). Dva imena za iste planine, ali svako od njih nosi dio povijesti, kulture i identiteta ljudi koji ovdje žive. Naziv proizlazi iz tradicionalnog vjerovanja Kirgistanaca, drevnog tengrizma (vjerovanja u vječno plavo nebo) i animističkog šamanizma. Ova tradicija duboko je povezana s prirodom, planinama i nomadskim načinom života. Mi ćemo tako koristiti kirgistansko ime pa neka se ova naša avantura zove Tenir Too 2026 😊. Tek smo krenuli, a već učimo da svaka cesta, prijevoj i planina ovdje nose svoju priču.

Prije nego što smo krenuli na našu biciklističku avanturu kroz Kirgistan, nekoliko dana proveli smo u Biškeku. Biškek nas je dočekao širokim avenijama, zelenim parkovima i pogledima prema snježnim vrhovima koji se uzdižu na horizontu. Živopisan i zelen grad s mješavinom sovjetske arhitekture i modernog središnjoazijskog šarma. Mislim da je upravo ta količina zelenila i parkova nešto sto čini posebnost ovoga grada. Svo to zelenilo i parkovi napajaju se starim sustavom vodenih kanala izravno s planina. Također, nama su apsolutni hit bili aparati sa boksačkom vrećom za udaranje kojih je u svakom parku po nekoliko 😆.
Dok smo upijali ritam kirgistanskog glavnog grada, polako smo se pripremali za biciklističku turu kroz zemlju nomada, visokih planinskih prijevoja i beskrajnih prostranstava.
Ovo nije bio samo početak putovanja, već i prvi susret sa zemljom koja će nas sljedećih dana iznova i iznova oduševljavati svojom ljepotom, gostoljubivošću i divljom prirodom.
🚴‍♂️🚴‍♂️🚴‍♂️🇰🇬

VELEBIKE MARATON OD 04.-07.06. 2026. 3 noćenja u čvrstim objektima , 3 obroka dnevno uz vodu, voće i sokove na trasi , kombi logistiku za prijevoz osobnih stvari, ulaznica u NP Sjeverni Velebit i Kuću Velebita, majica Velebit il ne bit , vrećica Srca Velebita. Prijavi se i budi očaran.

https://forms.office.com/e/BqHSFzifC6

A što reći...pridružite se...😎🚴‍♂️🚴‍♀️🚴

Još jedan novi DUKHA u plemenu...🚲🔥🔥🔥

📷 by Roman Romanski