Top Athleta by Igor Jandrečić

Kalkulirali su nakon cjelodnevne borbe s izuzetno jakim vjetrovima koja ih je pošteno iscrpila, odvagnuli sve argumente za i protiv i očito odlučili da nema smisla suluda jurnjava i penjanje noću na iduće brdo te dolazak
u smještaj nakon ponoći pa su nešto ranije završili dan. Uživaju i dalje u utrci, ali puno opuštenije. Pametno su zaključili da je najbolje kretati se u svom ritmu, a hoće li doći na cilj šest sati prije ili poslije tako je svejedno. Izazov penjanja na brda postao je rutina, sad češće zastanu i uživaju u krajoliku i zanimljivostima usput, a koliko vidim po videima koje šalju dobro se i zezaju unatoč činjenici da svatko govori svoj jezik. Ok, pomognu se i engleskim, a Francuzi pak poznati po tome da ne govore ništa osim francuskog, a na domaćem terenu čak i kad znaju drugi jezik ne žele pričati, e i tu se našlo rješenje pa je recimo u servisu Igi odlično iskomunicirao preko Google prevoditelja. Inače, rekao mi je da od ranije nije imao dobro mišljenje o Francuzima međutim ovog p**a je sve drukčije. Možda zato što se kreću kroz regije gdje su ljudi naviknuti na bicikliste i turiste iz cijelog svijeta pa im je i gostoprimstvo, ljubaznost te spremnost da pomognu na puno višoj razini. Uglavnom, zasada sve ide bez problema. Go Igi! 🚴‍♂️💪

Dok poljsko hrvatska kombinacija napreduje preko planinskih prijevoja u svom ritmu, oko 180 km dnevno, kroz cilj već je prošao prvi biciklist, Francuz Pierre Sarramea. On je do Bilbaoa stigao za 6 dana, osam sati i 33 minute, vozeći prosječnom brzinom od 18,4 km/h prelazeći impresivnih 438 kilometara na dan. Kakvi su to nadljudi morate se zapitati?! Kad su spavali, jeli, išli na wc? Razmišljam o tome osobito nakon zadnjeg razgovora s Igorom i Maciekom. Reko, dečki daj me nemojte zatrpavati svaki dan sličnim fotkama jer ne kužim gdje je što fotkano nakon pet dana brda i prijevoja, dajte mi malo “mesa i krvi”, nekog sadržaja osim postotka uspona i lijepih pogleda. I evo! Anegdota prva. Pitam Igora kako stražnjica jer to je nešto što ga je na NorthCapeu najviše mučilo uz kišu koja ga je prala svaki božji dan. Kaže ove godine dobro jer baš to lanjsko iskustvo pomoglo mu je da prevenira teške situacije. Potom stanje bajka jer po kilometraži sad su negdje na pola p**a. Eeee, tu je bilo nekih situacija. Poljakov bajk je počeo škrip**ati ukazujući da se nešto čudno zbiva, na kraju je pokušavajući u vožnji učiniti nešto pao, srećom bez težih posljedica, a i Igor je osjetio da se bajk poprilično rasklocao na makadamskim dionicama pa su završili u bajk servisima, dva različita da ne gube vrijeme i da se ne moraju čekati. Ukupan trošak servisa 50 eura. Kakva učinkovitost! Kakva organizacija!! Prekjučer je naš Igor prošao i kroz jednu ozbiljnu krizu usred dana. Očito mu nešto što je pojeo za doručak prije starta nije dobro leglo pa je na jednom od stajanja za okrepu koji sat kasnije odjednom osjetio mučninu, ulovilo ga povraćanje te je bio prisiljen odmoriti u priručnim ligerštulima koje je taj lokal imao. Nakon pola sata došao je sebi i nastavio put. Dakle, nije sve med i mlijeko, ali gura se, volja je tu, a i cilj je sve bliže, još malo i ulaze na područje Pirineja. A ovo područje sa slika je osobito impresivno. Vožnja kroz Park prirode Vercors cestom kroz kanjon rijeke do jezera, ponovno maestralni prizori i zanimljivi tuneli, iskopani kako bi se lakše transportirala drvena građa koja se ovdje sječe. Tuneli dobro dođu i da se nakratko naši junaci zaštite od jakog južnog vjetra koji nemilice šiba, a svi znamo kako je to voziti bajk po takvim uvjetima. Kad se svemu dodaju i temperature preko trideset radi čega su ljetos i Francuska i Španjolska imale katastrofalne požare, čak je radi toga došlo i do manjih promjenau organizaciji Transiberice, sve vam je jasno! Ovo zbilja nije mačji kašalj već ozbiljan izazov! Go Igi! 🚴‍♂️💪

Put od ženevskog do Annecy jezera u Francuskoj ne izgleda dug na karti no u stvarnosti Igor je vozio cijeli dan, po asfaltu i makadamu, po danu i noći i što je najbitnije-preko tri posebna prijevoja. Col de Joux-Plane je bio osobito težak. Deset kilometarski uspon na 10% uzbrdici do vrha visokog 1054 bio je samo jedan od zadataka. Ukupno tri prijevoja i odrađenih 170 km. Nije bilo nimalo lako, otegnulo se poprilično, razgovarali smo kasno sinoć, a on u tom času još nije bio stigao do smještaja gdje ga još čeka cijela standardna procedura, ali ovo….ovo je ono radi čega vozi Transibericu. Ponovno brutalni pogledi posvuda, nevjerojatno lijepa priroda koja te mami da tu i tamo zastaneš i bar fotku okineš. Uostalom pogledajte fotke koje nam šalje Igor. I dalje Go Igi 🚴‍♂️💪

Nakon francuskih Alpa puuih strmih uspona i spuštanja dan kasnije, nešto kasnije ujutro jer su čekali da kiša stane, naši su dečki nastavili put ulaskom u Švicarsku. Regija koju bi bilo zanimljivo turistički obići no našim je junacima to čisto gubljenje vremena jer treba odraditi zamišljenu dnevnu kilometražu. Ulaskom u Švicarsku napušta se zona EU pa je i drukčija priča s roamingom te je tu Igi izgubio nešto vremena i živaca dok je uspio sve uskladiti no sve što se događalo kasnije bilo je pjesma. Ajde možda je bilo malo napornije na makadamskoj dionici, ali zato su šumske bile predivne. Čak je uspio naći restoran u kojem se konačno najeo k’o čovjek! Tako osokoljen protutnjao je kroz Lausaaneu, malo mu je žao što nije vidio njihove čuvene vinograde no kako ne voli vožnju po većim gradovima protutnjao je dalje. Zato se ipak zadržao u Montreauxu gdje je obavezan stop spomenik neprežaljenom Freddieju Mercuryu. On je ovaj grad toliko volio da je pod kraj života često boravio ovdje i stvarao u studiju kojeg su Queenovci imali. Band koji je između ostalog opjevao ljubav prema biciklu u poznatoj pjesmi Bycicle race često se čuje u našoj teretani u kojoj je uoči p**a Biciklizam.net snimio podcast s Igorom, link sam vam već postala pa poslušajte zanimljivu životno sportsku priču našeg Igija koji je praktički obišao cijelu Europu na biciklu kroz posljednjih dvadesetak godina. Švicarska je impresionirala Igora lijepim krajolicima i osvježila lakšim dionicama kroz njih, skoro da mogu reći da se odmorio. On i kolega Poljak prešli su nekih 250 kilometara stvarajući tako novu zalihu pred ponovno tešku dionicu koja ih čeka idućeg dana. Nakon noći provedene uz lijepo ženevsko jezero rano jutros krenuli su u novi, vrlo naporan dan, a kako je to prošlo saznat ćete u idućem nastavku.

https://youtu.be/Kn-hhVqXOVs?is=jc9DwSvuhGDCS06M

Hvala Biciklizam.net!
Kliknite i poslušajte!

#18 Igor Jandrečić: Nakon biciklističkih izazova postaneš zahvalan čovjek! | biciklizam.net Podcast Gost 18. epizode biciklizam.net Podcasta je Igor Jandrečić, fitness...

Danas na putu prema drugoj kontrolnoj točki konačno započinje ono radi čega je 176 natjecatelja Transiberice 2026 startalo na put dug 3000 km. Od biciklistički kultnog belgijskog Oudenaardea preko Alpa i Pirineja rutama slavnog Tour de Francea do cilja u veličanstvenom španjolskom Bilbau. Igor se sinoć javio poprilično kasno, bio je mrtav umoran jer je čitav dan proveo u penjanju na vrhunce preko 1000 metara i u spuštanju pa opet penjanju. U takvim uvjetima nije lako držati motivaciju na visini no činjenica da se voziš po biciklistički legendarnim rutama na što podsjećaju navijačkim porukama išarane ceste i potporni zidovi usput tjera te da nastaviš i pobijediš sam sebe i svoje slabosti. Svaki pokret, svaka kap prolivenog znoja, svaka suza, jer ima onih koje su emocije slomile putem, ovdje ima posebnu težinu. Priroda je predivna, pogledi veličanstveni. S vrhova se vidi i Alzasa i Schwarzwald i Mont Blanc. Posvuda uokolo srećeš planinare, bicikliste, ima i restorana no naš Igor nikako da ulovi ritam s načinom prehrane. Između ostalog što u Francuskoj restorani rade drukčije. Otvoreni su za ručak pa pauza pa opet za večeru, a kad se ti cijeli dan penješ i spuštaš nije lako naletiti kad treba. Puno se kalorija troši, prilažem screenshot s analitikom Igorovog dnevnog učinka pa vam je jasno da se izgubljena energija mora nadoknaditi. Na kraju se ipak nekako snađe iako i sam kaže da žudi za dobrim domaćim obrokom jer usputni fast food je samo nužna pomoć. Kolega Poljak s kojim dijeli smještaj tek povremeno se vozi uz njega, takav im je dogovor, tjeraju svatko u svom ritmu, a nađu se navečer kada kao i uvijek vrijeme do spavanja ispune aktivnosti pranja robe i opreme, oporavka i prehrane. Od sad pa do cilja nema laganih dana pa držimo svi fige da nam Igi izdrži! Go Igi! 🚴‍♂️💪
# LeCinemacaffe

Prvi službeni dan utrke ispao je prilično brutalan. Dok ga je put vodio legendarnim flandrijskim biciklističkim rutama pa i po zloglasnim kaldrmama usput je nailazio mnogobrojne spomenike, spomen područja, muzeje, sve ono što podsjeća na važnost ovog dijela Europe u vojnoj povijesti, osobito za vrijeme Drugog svjetskog rata. Regija koju se isplati posjetiti već i samo radi toga. No, Igor je tamo radi Transiberice i još jednog maksi izazova. Frend Poljak startao je s njim u rano jutro, vozili su se uglavnom zajedno, prošli prvu kontrolnu točku (ima ih deset inače) i završili dan u još jednom povijesnom gradiću uz granicu Belgije s Luksemburgom. Bastogne je poznat po otporu američke vojske pod zapovjedništvom generala MacAuliffea čiji je prkosni Nuts! kao odgovor na njemacki ultimatum motivirao vojnike te na kraju od odbio Nijemce. Njegova bista kao i američki tenk Sherman u srcu mjesta i danas podsjećaju na taj dio povijesti. Mora da je i Igor tim njegovim Nuts! motivirao sam sebe jer do Bastognea je stigao nakon 17 sati na biciklu i ukupnih 277 kilometara!!!! Kako je bilo? Bome za prvi dan baš teško, a najgore tek slijedi. Kako ovdje nema jedne zadane rute između kontrolnih točaka tako natjecatelji sami mogu birati kojim će putevima do cilja, ali treba voditi računa o vremenu, kada stati, potražiti smještaj i to tako da uspiju obaviti šoping i nešto pojesti jer energiju treba obilno nadoknaditi. Sinoć na kraju dana našeg je Igija umor toliko skršio ne samo radi tolikih sati na biciklističkom sicu već i radi jednog krivog skretanja koje se je skužio tek nakon pet kilometara pa tamo i natrag do ukupnih deset koji mu nisu trebali na kraju takvog dana. Tu je malo i psihički potonuo, ali vratio se, ne brinite. Jak je on i spreman za puno gore situacije. Tko ga live prati preko weba organizatora vidjet će da je već u Francuskoj, dug je još put do druge kontrolne točke. Vidjet ćemo koliko će danas izdržati. Go Igi! 🚴‍♂️💪