Košarkaški Klub Ogulin Peelers

Turkaljev unuk s osam prstenova: kako je jedan dječak iz Ohija, čiji korijeni vode u naš kraj, postao najveći pobjednik u povijesti NBA lige

Ima jedna brojka u povijesti američke košarke koju ne može oboriti ni Michael Jordan.

Jordan je u velikom finalu NBA lige bio šest p**a i šest p**a pobijedio 6:0, savršeno. Bill Russell osvojio je nevjerojatnih jedanaest naslova, ali je jedno finale i izgubio. Postoji, međutim, jedan čovjek koji je u finale ušao osam p**a i osam p**a izašao kao prvak. Osam finala, osam prstenova, nijedan poraz. Najbolji omjer u finalima u povijesti lige, bez konkurencije.

Zvao se John Havlicek. A njegova baka i djed po majci nosili su prezimena koja bi svatko od nas pročitao s nadgrobne ploče na groblju u Josipdolu ili Ogulinu, Turkalj i Gašparović.

Dječak iz rudarske doline

John Joseph Havlicek rođen je 8. travnja 1940. u Martins Ferryju, malom industrijskom gradiću na obali rijeke Ohio, tik uz granicu sa Zapadnom Virginijom. Odrastao je u Lansingu, mjestu od jedva sedamsto duša u kojem su gotovo svi muškarci radili ili u rudniku ugljena ili u čeličani. Otac Frank bio je Čeh u Ameriku je došao kao jedanaestogodišnjak. Majka Amanda, koju su svi zvali Mandy, bila je Hrvatica po podrijetlu, rođena u Ohiju roditeljima koji su prešli Atlantik s ovih naših prostora.

Njezin otac, dakle Johnov djed, zvao se Frank Turkal gotovo sigurno amerikanizirani Turkalj, jer je gubljenje završnog "j" bila standardna sudbina hrvatskih prezimena koja su prošla kroz činovnike na Ellis Islandu. Njezina majka, Johnova baka, zvala se Anna Gašparović, u američkim maticama zapisana kao "Gasparvich".

Turkalj i Gašparović. Dva prezimena koja i danas žive u ogulinsko-josipdolskom kraju. Treba biti pošten: ne postoji ovjereni matični dokument koji bi crno na bijelo povezao Havlicekovu baku i djeda Josipdolom ili bilo kojim konkretnim selom oko Ogulina. Tako je gotovo uvijek kad se traži trag obitelji koja je otišla prije sto trideset godina, a papiri su ostali u nekoj župnoj knjizi koja je u međuvremenu prošla dva rata. Ali prezimena su tu, kraj je tu, a vrijeme se poklapa savršeno jer su upravo krajem 19. stoljeća sela oko Ogulina, Josipdola i Modruša doslovno praznila ljude prema Americi, u iste te rudnike i čeličane Ohija i Pennsylvanije u kakvima je odrastao mali John.
Roditelji su mu držali trgovinu mješovitom robom u obližnjem Dillonsvilleu i on je vikendima pomagao za pultom. Nisu mu htjeli kupiti bicikl kuća im je bila na opasnom zavoju ceste. I tako je dječak, da bi držao korak s prijateljima koji su vozili bicikle, počeo trčati. Trčao je u školu, trčao natrag, trčao od jednog kilometarskog stupa na cesti do drugog. Imao je šest godina i nije ni slutio da upravo gradi ono po čemu će ga cijela Amerika pamtiti.

Čovjek koji se nije umarao

U srednjoj školi u Bridgeportu Havlicek je bio najbolji u državi Ohio u tri sporta košarci, američkom nogometu i bejzbolu. Kao quarterback bacao je loptu osamdeset metara. Kad se odlučio za Ohio State, već je bio jedno od najtraženijih sportskih imena u državi.

Na sveučilištu je zaigrao u jednoj od najboljih momčadi u povijesti američke sveučilišne košarke uz Jerryja Lucasa i Larryja Siegfrieda, a jedan od suigrača na klupi bio mu je i mladi Bobby Knight, kasnije jedan od najlegendarnijih trenera u povijesti sporta. Ta je generacija u tri godine imala omjer 78 pobjeda i samo 6 poraza i 1960. osvojila naslov sveučilišnog prvaka Amerike.

Godine 1962. dogodilo se nešto što danas zvuči nestvarno: Havliceka su na draftu izabrala dva profesionalna kluba iz dva različita sporta košarkaški Boston Celtics i Cleveland Browns iz NFL-a. Otišao je najprije Brownsima, na pripreme, kao primač. Otpustili su ga nakon pripremnih utakmica. Bio je to, ispostavit će se, jedan od najsretnijih otkaza u povijesti sporta.

U Bostonu ga je dočekao Red Auerbach, najveći trenerski um tog vremena, i dao mu ulogu koju je malo tko htio: šesti igrač. Onaj koji ulazi s klupe. Havlicek je nije samo prihvatio on ju je pretvorio u umjetnost i zauvijek promijenio način na koji se u NBA ligi gleda na igrače s klupe. "Nikad mi to nije smetalo", rekao je kasnije, "jer mislim da je ta uloga jako važna za momčad." Auerbach je za njega imao samo jednu rečenicu: "On je utroba ove momčadi."

A onda ono po čemu ga se pamti najviše nevjerojatna izdržljivost. Procjenjivalo se da Havlicek tijekom jedne utakmice pretrči između pet i osam kilometara, u vremenu kad je to bilo gotovo nezamislivo. Nije stajao. Nikada. Protivnici su ga opisivali kao čovjeka kojeg jednostavno ne možeš iscrpiti. Legendarni trener Red Holzman rekao je: "Samo po izdržljivosti, on bi bio među najboljim igračima koji su ikada igrali ovu igru." Sam Havlicek je svoju tajnu objašnjavao jednostavno: "Ja sam čovjek rutine i discipline. Cijeli moj život je promišljen." Toliko promišljen da je svoje čarape nakon utakmice vješao na vješalicu da se osuše.

Ono što je počelo kao trčanje uz cestu jer nije imao bicikl, završilo je kao možda najbolja fizička sprema u povijesti lige.

"Havlicek stole the ball!"

Petnaesti travnja 1965. Sedma, odlučujuća utakmica finala Istočne konferencije protiv Philadelphije. Boston vodi za jedan poen, ostalo je pet sekundi, Philadelphia ubacuje loptu iz auta. Hal Greer traži Cheta Walkera. I tada se, niotkuda, pojavljuje Havlicek, presijeca dodavanje i lopta završava kod Sama Jonesa. Boston pobjeđuje 110:109 i ide po sedmi uzastopni naslov prvaka.

Radijski komentator Johnny Most u tom je trenutku, promuklim glasom, iz utrobe Boston Gardena zaurlao rečenicu koja je postala jedna od najpoznatijih u povijesti sportskog komentiranja uopće:

"Havlicek stole the ball! Over to Sam Jones! Havlicek stole the ball!"

Tu snimku i danas znaju napamet generacije Bostonaca koji tada nisu ni bili rođeni.

Osam finala, osam prstenova

Havlicek je proveo šesnaest sezona, sve u Bostonu, od 1962. do 1978. Brojke su ovakve: 1.270 utakmica, 26.395 poena (prosjek 20,8), 8.007 skokova, 6.114 asistencija. Trinaest uzastopnih nastupa na All-Star utakmici. Jedanaest p**a u idealnoj petorci lige. Osam p**a u najboljoj obrambenoj petorci jer je, za razliku od većine velikih strijelaca, bio jednako opasan i u obrani. Bio je prvi igrač u povijesti koji je postigao više od tisuću poena u šesnaest uzastopnih sezona.
Osam ulazaka u finale, osam naslova. Protiv Jerryja Westa, Elgina Baylora, Wilta Chamberlaina, Kareema Abdul-Jabbara i Oscara Robertsona dakle protiv gotovo cijelog panteona te ere. U finalnim utakmicama njegov Boston ima omjer 32 pobjede i 17 poraza.

Da stavimo to u perspektivu: Michael Jordan je 6:0. LeBron James je bio u deset finala i izgubio šest. Bill Russell ima jedanaest prstenova, ali i jedan izgubljeni finale. Nitko u povijesti NBA lige nema bolji omjer u finalima od Johna Havliceka.

Godine 1974., u finalu protiv Milwaukeeja i Kareema Abdul-Jabbara, Havlicek je proglašen najkorisnijim igračem finala prvi naslov koji je osvojio kao neosporni vođa momčadi, a ne kao mladi igrač uz Russella i Sama Jonesa. Nakon te pobjede rekao je suigračima, gušeći se u suzama: "Hvala vam što ste ovo napravili za mene. Ovaj je najveći."

Dvije godine kasnije, u finalu protiv Phoenixa, odigrao je i onu čuvenu petu utakmicu s tri produžetka po mnogima najbolju utakmicu ikad odigranu u NBA ligi.

Zadnju je utakmicu odigrao 9. travnja 1978., u svom Boston Gardenu, s trideset osam godina i 29 postignutih poena. Celticsi su mu podigli dres s brojem 17 pod strop dvorane. U Kuću slavnih ušao je 1984., a 1996. uvršten je među 50 najvećih igrača u povijesti lige, kasnije i među 75 najvećih. Preminuo je 25. travnja 2019., u 79. godini, nakon duge borbe s Parkinsonovom bolešću.

A sad ono najzanimljivije za nas

Havlicek nije jedini.

Nekoliko kilometara od Ogulina, u Drežnici, krajem 19. stoljeća živjela je obitelj Maravić prezime toliko rašireno u tom selu da je, prema starim popisima, svaki šesti stanovnik Drežnice nosio upravo njega. Iz te su obitelji u Ameriku otišli roditelji čovjeka koji će se ondje zvati Press Maravich. Njegov sin, "Pistol Pete" Maravich, postat će jedan od najspektakularnijih igrača koje je ovaj sport ikad vidio čovjek koji je na sveučilištu LSU u samo tri sezone postigao 3.667 poena uz prosjek od 44,2 poena po utakmici, i to bez linije za tri poena. Taj rekord stoji i danas, više od pola stoljeća kasnije, i smatra se jednim od najnedodirljivijih u američkom sportu.

Dvojica ljudi. Dva prezimena iz istog kraja Turkalj i Gašparović iz josipdolsko-ogulinske okolice, Maravić iz Drežnice. Obje obitelji krenule su iz istih tih sela, niz istu staru Jozefinsku cestu koja od 1779. spaja Karlovac, Josipdol i Ogulin sa Senjom i morem, i s te obale u brodove za Ameriku. Nijedan od njih dvojice nikad nije zaigrao za hrvatski klub. Nijedan vjerojatno nije znao imena sela iz kojih su njihovi krenuli.

I obojica su na kraju završili u Kući slavnih jedan kao najveći pobjednik u povijesti lige, drugi kao njezin najveći virtuoz.

Nešto je u ovoj zemlji

Kad malo bolje pogledaš, teško je oteti se dojmu.

Uski, kamenit, siromašan pojas Gorske Hrvatske između Ogulina, Josipdola, Modruša i Drežnice kraj koji danas jedva broji nekoliko tisuća stanovnika, iz kojeg se odlazilo stoljećima i iz kojeg se, nažalost, odlazi i danas dao je Americi dvojicu ljudi bez kojih se povijest košarke jednostavno ne može ispričati. Nekome tko je odrastao trčeći uz makadamsku cestu jer nije imao bicikl, i nekome čiji su preci ovce čuvali pod Klekom.

Možda je to slučajnost. Možda je to samo statistika velikog iseljeništva otišlo je toliko ljudi da je bilo neizbježno da netko od njihovih unuka bude velik.

A možda je, kako se ovdje voli reći, nešto od te tvrdoglavosti, izdržljivosti i inata jednostavno u venama. Ono isto što je tjeralo naše ljude da preživljavaju na kamenu, na granici, pod tuđom vojskom, i da svejedno ne odustanu možda je to isto ono što je jednog dječaka iz rudarske doline u Ohiju tjeralo da trči i trči i trči, dok se cijela liga nije umorila prije njega.

Nije loše za jedan mali kraj pod Klekom.

Opraštamo se od Slavka Šušnjića - velikog sportaša i čovjeka koji je cijeli svoj život bio aktivni sudionik života grada Ogulina i okolice.
Slavko je osnovnu i srednju školu završio u Ogulinu, a potom je upisao Pravni fakultet u Zagrebu.
Nakon završetka studija vratio se u rodni grad i odmah se uključio u sport, igrajući za Košarkaški klub "Jedinstvo" i potom krenuo u trenerske vode. Bio je sjajan motivator i vrhunski znalac, glasan, prštave energije, pun životnih primjera i humora s kojima je začinjavao i najteže trenutke. Osim u Ogulinu, velik trag ostavio je i u gradu Petrinji, gdje je nekoliko godina vodio klupske selekcije i od samih začetaka organizirao rad kluba.
Poseban trag ostavio je kao tajnik tadašnje SOFK-e, preteče Sportske zajednice grada Ogulina, gdje je kao školovana i stručna osoba uvelike uredio način rada i odnose između sudionika u sportu ovoga područja. No ipak će ga ljudi našega grada najviše pamtiti kao jednog od dva kotača zamašnjaka ženskog dijela Košarkaškog kluba Jedinstvo i kasnije KK Ogulin. Zahvaljujući njegovom trudu i osobnom angažmanu klub je bio sudionikom jedinstvene 1. Hrvatske košarkaške lige u kojoj su naše igračice proputovale cijelu Lijepu našu, od Dubrovnika do Osijeka, od P**e do Varaždina. Upravo takav pristup sportu i rješavanju svih pratećih problema doveli su i do sudjelovanja u radu hrvatskih košarkaških ženskih selekcija.
Osim u KK Ogulin, Slavko je u više navrata sudjelovao i u radu Nogometnog kluba Ogulin, a svojim savjetima pomagao je svima koji su trebali pomoć u životnim i sportskim poteškoćama.
Kao članovi KK Ogulin možemo samo zahvaliti Slavku na svemu što je kroz odgoj mladih igrača i radu u tijelima kluba činio kroz 50 i više godina. Stoga - posljednji pozdrav, iskrena sućut obitelji i duboki naklon poštovanja!

Košarkaški klub Ogulin

Neizmjerno smo ponosni! Naš Sven Stošić s hrvatskom U16 reprezentacijom osvojio je zlatnu medalju na Europskom prvenstvu (FIBA U16 EuroBasket, Divizija B) i vratio Hrvatsku među europsku elitu u A diviziju!

Kadeti su prvenstvo završili bez ijednog poraza (8-0), a u dramatičnom finalu protiv Islanda slavili su 69:67 tricom dvije sekunde prije kraja. 🔥

Sven, ovo je i ponos cijele ogulinske košarke najljepša potvrda da se u KK Ogulin vrijedno radi s mladima, od prvih koraka s loptom do reprezentativnog dresa i zlata! Čestitamo i idemo dalje! 💪

👉 Zaigraj i ti vrata KK Ogulin otvorena su za sve dječake i djevojčice!

Od vrtića do reprezentacije, ovo je KK Ogulin.

Prevuci kroz slike i upoznaj sve što radimo: od prvih driblinga u vrtiću, preko Erasmus+ putovanja diljem Europe, do Svena koji nosi hrvatski dres na EuroBasketu.

Košarka u Ogulinu nema godina ni granica za dječake i djevojčice, za najmlađe i za veterane, za sve koji žele zaigrati.

Upisi od 7.9.2026. — svaki ponedjeljak, 16:30–18:00.
Dođi probati trening

Večeras se igra finale B divizije za reprezentaciju U16, a mi posebno pozorno pratimo zbog Svena, naravno.

Zadnju utakmicu, protiv Islanda, nije odigrao do kraja zbog ozljede koljena. Utakmicu je sjajno započeo i do ozljede bio prvi strijelac susreta, no nažalost, ozljeda ga je spriječila da pokaže sve što zna.

Sven je inače bio standardan u prvoj petorci, igrao odličnu obranu mirne duše se može reći da je bio i ponajbolji defenzivac momčadi a polako je hvatao ritam i u napadačkom dijelu igre.

Jučerašnjom pobjedom dečki su osigurali povratak u A diviziju, a bilo bi lijepo turnir završiti bez poraza i sa zlatom oko vrata. Sretno svima večeras, i nadamo se da Svenova ozljeda nije teže prirode.

Igrao ili ne večeras, Sven je pokazao jako puno i razveselio sve nas u KK Ogulinu svojim pristupom, borbenošću i karakterom.

Pozivamo sve na tunir u košarci 3x3 Streetball OG 2026. Evo nema profesionalizma, samo zabava za široke mase. Vraćmo se košarci u onome što zastupamo OG pa budimo orginalni zabavimo se, igrajmo basket, rekreatvci, zaljubljenci, staro i mlado. Poanta je okupiti sve koji vole košarku da naprave ekipu i odigraju haklova koliko žele i mogu.
Svim sudionicima poklon majice turnira i dobra zabava

StreetballOG

🏀🇭🇷 EUROPSKO U16 , PODRŠKA ZA SVENA! 🇭🇷🏀

Ponosni smo što naš Sven Stošić oblači dres hrvatske U16 reprezentacije na Europskom prvenstvu, FIBA U16 EuroBasket, Divizija B. Od prvih koraka s loptom do reprezentativnog dresa. Iza svakog ovakvog uspjeha stoje treninzi, odricanja i vjera u sebe.

📅 Prvenstvo se igra od 6. do 15. kolovoza u Sjevernoj Makedoniji (Gevgelija i Skoplje). Hrvatska je u skupini B, uz domaćina Sjevernu Makedoniju, Ukrajinu, Švicarsku, Island i Cipar. Naši mladi reprezentativci spadaju među glavne favorite za plasman u Diviziju A, pa sretno im.

📺 Gdje gledati?
Sve utakmice mogu se pratiti UŽIVO i BESPLATNO na FIBA-inom YouTube kanalu, a raspored i rezultate na fiba.basketball.

Svene, cijeli KK Ogulin je uz tebe, puno sreće, uživaj u svakoj minuti i pokaži sve što znaš! 🔴⚪🔵

Draga teta Mare,

Zbogom, teta Mare. Bila si čistačica naše dvorane, ali za sve nas koji smo tamo odrasli bila si mnogo više od toga, bila si dio djetinjstva, tiha čuvarica koja je gledala kako rastemo, iz dana u dan, godinu za godinom.

Bila si skromna i vesela, uvijek prisutna, uvijek strpljiva. Pazila si na nas, a kad bismo pretjerali s glupostima, znala si nas i prekoriti, na svoj način si nas i odgajala, baš kao da smo tvoji. Nikad ti ništa nije bilo problem.

Sjećam se jednog jutra, 7. siječnja 1999. Vani je snježina, nigdje žive duše, troje nas u negrijanoj dvorani. Lupali smo loptu dva, tri sata, a na kraju smo naravno nešto pretjerali i polomili tablu. Ušla si, pogledala nas, okrenula se i otišla, a za minutu se vratila s metlom, lopaticom i kantom za smeće. Bez ijedne riječi prijekora, bez vike. Samo si pitala jesmo li dobro. To si bila ti, teta Mare.

Uvijek si pitala kako smo, kako je mama, kako je tata. Uvijek na poniju, po snijegu i po kiši, bez izgovora, bez pritužbi.

Hvala ti za sve te godine tihe brige. Ostat ćeš zauvijek u sjećanju svih nas koje si gledala kako rastemo.

Iskrena sućut obitelji.

S velikom tugom primili smo vijest o odlasku naše drage Marice Stipetić – Mare.

Punih 33 godine svoj je radni vijek nesebično posvetila Sportskoj zajednici Grada Ogulina i sportašima našega grada. Bila je mnogo više od djelatnice – bila je dio svake utakmice, svakog treninga i svakodnevnog života naše sportske obitelji.

Generacije sportaša, trenera, sudaca i rekreativaca pamtit će njezin osmijeh, toplu riječ i spremnost da uvijek pomogne. Svojom dobrotom, vedrinom i iskrenom brigom za ljude ostavila je neizbrisiv trag u svim sportskim objektima u kojima je radila, a posebno u Gradskoj sportskoj dvorani, koja je zahvaljujući njoj mnogima bila drugi dom.

Nikada nije tražila priznanja, a svojim je radom i ljudskošću zaslužila poštovanje svih koji su je poznavali. Bila je osoba koja je spajala ljude, poznavala brojne generacije sportaša i iskreno se radovala svakom njihovom uspjehu.

U ime Sportske zajednice Grada Ogulina izražavamo iskrenu zahvalnost za sve godine predanog rada, požrtvovnosti i dobrote koje je nesebično darovala našem sportu i našoj zajednici.

Draga Mare, hvala Vam na svemu što ste učinili za ogulinski sport. Vaša dobrota, osmijeh i plemenitost zauvijek će ostati u našim srcima i sjećanjima.

Počivala u miru.

Obitelji, rodbini i svim prijateljima upućujemo iskrenu i duboku sućut.

🏀🌍 KK Ogulin ponovno u Europi! 🇨🇾

Ponosni smo što je naša peteročlana delegacija trenutno na Cipru, u slikovitom planinskom mjestu Agros, gdje sudjelujemo na Erasmus+ projektu „3x3 Street Fest – Empowering Youth Through the Integration of Sports Dynamics” (1.–9. kolovoza 2026.).

Ovo je već naš drugi projekt u kratkom razdoblju nedavno smo se vratili s Cipra s projekta „Her Turn to Lead” (18.–28.7.), a sada nastavljamo istim tempom! 💪

Uz domaćine, ciparsku udrugu Moufflons, okupili smo se s mladima i youth workerima iz čak sedam zemalja Cipra, Njemačke, Srbije, Italije, Bugarske, Rumunjske i nas iz Hrvatske Kroz košarku i sport učimo o uključivosti, timskom radu i osnaživanju mladih, razmjenjujemo iskustva i gradimo prijateljstva koja nadilaze granice. 🤝

Ovakvi projekti za naš klub znače puno više od samog putovanja oni su prilika da naši mladi rastu, upoznaju nove kulture i donesu vrijedno znanje natrag u Ogulin. 🧡

Hvala programu Erasmus+ i Europskoj uniji na podršci, te svim partnerima na nezaboravnom iskustvu.

Ostanite s nama za još fotografija i dojmova s terena! 📸