SRD Blue Gym Karlovac

„Meni teretana ne odgovara. Pilates je ono pravo za mene."

Čuo sam to jučer u razgovoru. I razumijem — svakome odgovara drugačiji pristup, i to je potpuno u redu. Pilates je odlična disciplina i za mnoge upravo pravi izbor.

Ali nešto me potaknulo da je pitam:

„A jesi imala trenera dok si išla u teretanu?"

— Nisam. Dečko mi je pokazao par vježbi, pa sam si sama slagala trening.

I tu je odgovor.

Ovo je obrazac koji vidim godinama. Netko dođe u teretanu, netko mu pokaže osnovne vježbe, on ili ona kasnije bira ono što mu/joj se svidjelo ili što je popularno na društvenim mrežama. Nakon par mjeseci — rezultata nema, ozljede se pojave, motivacija pada. Zaključak: „teretana nije za mene."

Ali nije problem u teretani. Problem je u programu.

Ili točnije — u tome što programa nije ni bilo.

Ja sastavljam planove za planinare, bicikliste, nogometaše, rukometaše, i za "obične" ljude koji žele biti zdravi i bez bolova. Svaki plan je individualan. Svaki plan cilja na sposobnosti koje ta osoba treba razviti — za sport kojim se bavi, za posao koji radi, ili za tijelo koje traži pomoć.

Planinar treba jake noge, stabilne gležnjeve i izdržljivost. Nogometaš treba eksplozivnost, agilnost i snažne prepone. Netko s bolovima u leđima treba jaku stražnju ložu, aktivan trbuh i pokretnu kralježnicu. To nisu iste vježbe. To nisu ni približno iste vježbe.

Nasumično slaganje treninga po onome što ti se svidjelo na Instagramu — to nije trening. To je gubljenje vremena u najboljem slučaju, a ozljeda u najgorem.

Ista logika, uzgred budi rečeno, vrijedi i za pilates. Vođeni pilates s dobrim instruktorom je jedno. Videi s YouTubea bez ikoga tko će te ispraviti su drugo.

Nije stvar u vrsti treninga. Stvar je u programu — i u tome ima li netko tko taj program prati, korigira i mijenja kako napreduješ.

Ako želiš rezultate, prvo pitanje nije „koja vrsta treninga?"

Prvo pitanje je „tko će mi napraviti program?"

💪 SRD Blue Gym Karlovac
📩 Za informacije javi nam se u inbox.

Ekipa, kratka obavijest.

Od ponedjeljka, **07.09.2026.**, u dvorani ću biti **dvokratno**, prema dogovorenim terminima.

Nisam to planirao, ali na neke stvari jednostavno ne možemo utjecati.

Za vas se u praksi ne mijenja puno — tko ima svoju šifru, može ulaziti u Blue Gym kao i do sada.

Termine za **ProFit**, **Level Up** i **Konzultacije** dogovaramo normalno. Javite se i naći ćemo termin koji vam odgovara.

Hvala vam na razumijevanju i vidimo se u dvorani.

**Goc**

„Goc, jel se sjećaš kad sam prije tri godine krenula?"

Pitala me Milana neki dan između serija.

„Sjećam se, kako se ne bi sjećao."

— Znaš da sam stalno imala ketonal pri ruci? Ono, za svaki slučaj, ako me uhvati.

„Znam. I sjećam se da si mi rekla da ih piješ dva-tri na dan."

— Ma dva pod normalno, treći po potrebi. I to godinama, Goc. Godinama. Ujutro ustanem — tableta. Prije posla još jedna, za svaki slučaj. Popodne po potrebi. Ono, meni je to bilo ko kava, više ni ne razmišljaš.

„A leđa?"

— Leđa su bila katastrofa. Ono, znaš onaj bol kad ti stane dah?

„I onda si donijela odluku nešto napraviti?"

— Iskreno? Umorila sam se. Više me bilo strah nego što me boljelo. Mislim si — ako je sada ovako, kaj ću ja s 55? S 60? Cijeli život na tabletama? Ne može tako.

„Sjećam se prvih tjedana. Nisi bila baš oduševljena samnom."

🤣

— Ma daj, molim te. Sve me boljelo, sve mi je bilo teško, a ti mi govoriš „polako, polako, ne moramo danas sve". A ja bi najradije bila sve odmah, znaš me. Al si bio u pravu. Da sam forsala, ne bi bila danas tu.

„Dolazila si redovito. To ti je bila najveća stvar."

— To mi je bilo sveto. Dva-tri p**a tjedno, bez pogađanja. Termin je termin. Nisam si dala prostora da odustanem, jer znam sebe — jednom preskočim, dvaput preskočim, i gotovo.

„Kad si skužila da se nešto događa?"

— Ono, nije bio jedan dan. Samo sam jednom shvatila — čekaj, nisam pila ketonal već tjedan dana. Pa dva. Pa mjesec. Pa sam se prestala brojat.

„A sad?"

— Goc, iskreno ti kažem — ne znam ni di mi je kutija. Ono, ne znam kad sam zadnji put popila tabletu za bolove. Godinama nisam kupila.

Malo smo šutjeli. Onda je rekla:

— Da mi je netko prije tri godine rekao da će biti ovako, poslala bi ga di ide.

🙂

I zato pišem ovo.

Nije čudo. Nema čuda. Ali tijelo se pamti kak radi, kad mu daš priliku. Mišići koji drže leđa se mogu vratit. Trbuh koji je zaboravil kaj mu je posao — može se probudit. Kralježnica koja godinama nosi teret bez podrške — može opet dobit tu podršku.

Ne preko noći. Ne samo od sebe. Ali može.

Ak se prepoznaješ u Milaninoj priči — ako svaki dan počinješ s tabletom, ako misliš da je kasno, ako ti je netko rekao da s tim moraš živjet — javi se. Popričajmo.

💪 SRD Blue Gym Karlovac
📩 Inbox je otvoren.

STRATEGIJA VOŽNJE JE DOGOVORENA.

Plan je jednostavan.

Na uzbrdici idemo polako da se ne umorimo.
Na nizbrdici brzo da nadoknadimo što smo išli polako.
Po ravnom ćemo držati tempo koji možemo izdržati — dok više ne možemo.

Ako netko otpadne, čekamo ga.

Osim ako smo mi ti koji smo otpali. Onda očekujemo da drugi čekaju nas.

Hranu čuvamo dok ne ogladnimo, vodu dok ne ožednimo, a snagu za kraj… ako je do kraja nešto ostane.

I najvažnije:
tko zna kamo ide, neka ide prvi. 😂

Strategija možda nije savršena, ali dresovi jesu. Slažeš li se?

BLUE GYM — „Ne mogu“ nije opcija. 🚴‍♂️🚴‍♂️💪

Tri pitanja koja dobivamo svaki tjedan — evo odgovora odjednom

Primijetio sam jednu stvar. Ljudi se raspituju, razmišljaju, planiraju — a onda ne dođu. Ne zato što ne žele, nego zato što im fali osnovna informacija pa odgode. Pa evo, riješimo to danas.

1. Kada radite?
Od 07.09.2026. radimo od ponedjeljka do petka, od 8 do 22 sata.

2. Gdje ste?
Nikole Tesle 2c, Karlovac. Ulaz je jasno označen, parking pred zgradom.

3. Što točno nudite?
Vođene treninge u gymu. Znači — nisi prepušten sam sebi. Ne dolaziš pa gledaš oko sebe i improviziraš. Dobiješ plan, strukturu i nekoga tko te vodi kroz rješavanje tvog problema — bilo da su to leđa, kilaža, snaga ili povratak u formu nakon pauze.

Ne prodajemo članarine, prodajemo proces. Razlika je velika.

Ako imaš još neko pitanje — bilo kakvo, ne postoji „glupo" pitanje — javi se direktno porukom i odgovaram odmah. Bolje pet minuta razgovora sada nego šest mjeseci odgađanja.

„Ne mogu" nije opcija.

Čekaš savršen tjedan da kreneš?

Znam kako to ide. Leđa te muče već mjesecima. Kažeš sebi — sljedeći tjedan počinjem, kad se malo posloži na poslu, kad djeca krenu u vrtić, kad prođu blagdani, kad se vratim s p**a.

Pa dođe sljedeći tjedan. I još jedan. I još jedan.

A leđa? Leđa te i dalje bole. Ona ne čekaju da ti se raspored složi.

Nakon 25 godina rada s ljudima naučio sam jednu stvar — savršen tjedan ne postoji. Nikad neće doći tjedan bez obveza, bez umora, bez „nečega važnijeg". I to je u redu. Problem nastaje kad zbog toga uopće ne kreneš.

Najveća zabluda koju stalno slušam: „Nema smisla ako ne mogu dolaziti redovito." Ima. Ima jako puno smisla.

Jedan trening tjedno radi neusporedivo više od nula treninga tjedno. Dva tjedna pauze pa opet dođeš — bolje nego da ne dođeš uopće. Tijelo pamti. Leđa pamte. Ne trebaš savršenstvo, trebaš kontinuitet — makar i onaj koji povremeno pukne pa se opet nastavi.

Ljudi koji su kod mene riješili problem sa leđima nisu bili oni s najboljim rasporedom. Bili su oni koji su prestali čekati.

Pitanje za vas — koliko p**a ste ove godine odgodili svoj početak zbog „okolnosti"? Iskreno, samo za sebe.

Ako vam se nabralo više nego što je zdravo, javite mi se. Nađemo termin koji vam odgovara i krenemo od tamo gdje jeste, ne od tamo gdje mislite da biste trebali biti.

„Ne mogu" nije opcija.

Sutra je 1. rujna.

Znate što to znači.

To je onaj datum na koji svake godine kažemo — od ponedjeljka krećem. Pa ne krenemo. Pa nam se učini da će sutra biti bolje. Pa ne bude.

Rujan je najiskreniji mjesec u godini. Ne laže. Odlučiš — kreneš. Ne odlučiš — ostaješ gdje si bio u lipnju, u ožujku, u prošlom rujnu.

Ove jeseni u Blue Gymu par mjesta ostaje otvoreno. Ne treba ih puno — Blue Gym je zatvorenog tipa. Ali onih par mjesta čeka one koji su odlučili da je ovaj rujan drugačiji.

Ja sam spreman. Ti odlučuješ.

Nedavno sam pisao o pomicanju granica i o tome kako stvarno vjerujem da bi mnogi naši članovi mogli puno više nego što sami misle.

Danas sam zbog toga posebno sretan.

Hrvoje je odlučio prihvatiti izazov, pridružiti mi se i zajedno smo odvozili naš prvi BMR brevet. 218 kilometara na biciklu.

Nije mala stvar.

Još mi je draže što ovo nije priča samo o biciklu.

Ovo je upravo ono o čemu stalno govorim u gymu.

Nekad sami sebi postavimo granicu puno prije nego što je tijelo stvarno postavi.

Uvjerimo se da nešto nije za nas, da još nismo spremni, da je preteško, predaleko, previše.

A onda se jednom usudiš pokušati.

I iznenadiš sam sebe.

Zato mi je ovaj brevet danas puno više od 218 kilometara.

Volio bih da bude mali poticaj i ostalim članovima Blue gyma da si pronađu neki svoj izazov.

Ne mora to biti brevet. Ne mora biti ni bicikl.

Samo nešto zbog čega ćete malo izaći iz svoje zone komfora i vidjeti koliko zapravo možete.

Možda ćete se iznenaditi.

Hrvoje, hvala ti na društvu i čestitam na našem prvom brevetu. 💪🚴

A ostalima jedno pitanje:
Koja je vaša sljedeća granica koju ćete pokušati pomaknuti?

Blue Gym – Ne mogu nije opcija.

Prije članstva — razgovor.

Ne prijava, ne uplata, ne „paket". Razgovor.

Dođeš u Blue gym. Sjednemo. Pitam te što tražiš, što si dosad radio, gdje te boli, čega se bojiš. Slušam.

Onda ti ja pošteno kažem što mogu ponuditi, kako radimo, i — što je isto toliko važno — odgovara li to tebi.

Ako da, dogovorimo dalje. Ako ne, rukujemo se i ideš dalje bez ijednog potrošenog eura.

Zvuči staromodno. Jest staromodno. I radi već 25 godina.

Blue gym nije za svakoga. Zato prvo razgovor.

Piši u DM. Nađemo termin ovaj tjedan ili sljedeći.

— Goc