23/08/2026
Visokogorska škola u austrijskim Alpama – uspon na Grossvenediger 3.657 m
U sklopu programa naše Visokogorske škole odradili smo trodnevnu visokogorsku turu u austrijskim Alpama, čiji je glavni cilj bio uspon na Grossvenediger, visok 3.657 metara.
Tura je bila zamišljena kao spoj planinarskog iskustva, praktične primjene znanja stečenih kroz Visokogorsku školu te upoznavanja s kretanjem u zahtjevnom visokogorskom i ledenjačkom terenu. Poseban naglasak bio je na sigurnom kretanju u navezi, korištenju zimske opreme te praktičnim vježbama spašavanja iz ledenjačkih pukotina.
Četvrtak – od Hinterbichla do Defreggerhausa
Na put prema Austriji krenuli smo u srijedu na četvrtak 00:00. Nakon noćne vožnje u četvrtak ujutro stigli smo u mjesto Hinterbichl, odakle smo taxi prijevozom nastavili do Johannishütte dom na 2.121 metru nadmorske visine.
Nakon kraćeg predaha i pripreme upravo je od Johannishütte započeo naš pješački uspon prema domu Defreggerhaus.
Iako nas je noćna vožnja već pomalo iscrpila, pred nama je bio još nekoliko sati hoda s nešto težim ruksacima, u kojima se nalazila kompletna potrebna visokogorska i zimska oprema.
Nakon otprilike četiri i pol sata hoda stigli smo do doma Defreggerhaus na 2.964 metra.
Dolaskom u dom dočekali su nas vrlo ugodni uvjeti. Dom je lijep, uredan i čist, a domaćini su bili izuzetno ljubazni, susretljivi i ugodni. Nakon smještaja uslijedili su odmor i večera, a ostatak večeri iskoristili smo za regeneraciju i pripremu za ranojutarnji polazak prema glavnom cilju.
Nakon večere i odmora uslijedilo je noćenje, a već je bilo jasno da će sljedeće jutro biti najvažniji i najzahtjevniji dio naše ture.
Korisna informacija za buduće planinare – u domu je dostupna pitka voda za nadopunu zaliha.
Petak – uspon na Grossvenediger- 3.657m
Ustajanje je bilo rano, a oko 5 sati ujutro krenuli smo prema našem glavnom cilju – Grossvenedigeru, visokom 3.657 metara.
Pred nama je bio ledenjak i zahtjevan visokogorski teren s ledenjačkim pukotinama i po 10-20 metara dubine. Zbog toga smo cijelim putem napredovali u navezi i uz kompletnu zimsku opremu.
Kretanje po ledenjaku zahtijevalo je veliku koncentraciju, disciplinu i međusobno povjerenje. Svaki član naveze morao je biti svjestan terena, uvjeta i odgovornosti koju nosi kretanje u takvom okruženju.
Nakon otprilike četiri sata uspona uspješno smo stigli na vrh. Cilj je ostvaren!
Nakon zahtjevnog uspona stigli smo na Grossvenediger – 3.657 m. Na vrhu smo napravili pauzu od približno 30 minuta, odmorili se, fotografirali i uživali u trenutku.
Umor je bio prisutan, ali osmijesi na licima najbolje su pokazali koliko nam je značilo što smo uspješno ostvarili glavni cilj ture.
Nakon odmora krenuli smo u silazak. Iako je uspon bio iza nas, bili smo svjesni da nas čeka još jedan zahtjevan dio ture.
Kako je tijekom dana temperatura rasla, led se počeo lagano topiti i gubiti na čvrstoći, čime se povećavala mogućnost otvaranja ledenjačkih pukotina. Zbog toga smo silasku pristupili s velikom dozom opreza i koncentracije, posebno pazeći na sigurnost cijele naveze.
Pri kraju ledenjačkog dijela ture odradili smo i praktični dio Visokogorske škole – vježbe spašavanja iz ledenjačkih pukotina.
Na terenu smo uvježbavali različite sustave i tehnike spašavanja, čime smo dodatno utvrdili znanja potrebna za sigurno kretanje i reagiranje u ledenjačkom okruženju.
Upravo ovakve vježbe pokazuju koliko je važno da znanje ne ostane samo na teoriji. Visokogorsko kretanje zahtijeva praktično iskustvo, sigurnost u korištenju opreme i sposobnost pravilnog reagiranja u nepredviđenim situacijama.
Nakon završetka ture vratili smo se u Defreggerhaus, gdje smo zasluženo odmorili nakon dugog i zahtjevnog dana.
Večer smo proveli u druženju i razgovoru, uz večeru i prepričavanje dojmova s uspona. Istovremeno smo pripremali i pakirali opremu za sutrašnji silazak.
Nakon intenzivnog dana na visini, odmor je bio posebno važan.
Visina i njezin utjecaj na organizam
Boravak na visinama oko 3.000 metara i više predstavlja dodatno opterećenje za organizam. S porastom nadmorske visine smanjuje se tlak kisika u zraku, zbog čega tijelo mora uložiti dodatni napor kako bi osiguralo dovoljnu opskrbu kisikom.
Reakcija na visinu individualna je i može se razlikovati od osobe do osobe. Kod nekih se mogu pojaviti umor, glavobolja, vrtoglavica, ubrzan puls, zadihanost, mučnina ili opća slabost.
Zbog toga je u visokogorstvu važno postupno dobivati visinu, kretati se primjerenim tempom, dovoljno se hidrirati, odmarati i pratiti vlastito stanje.
Subota – silazak prema Johannishütte
Sljedećeg jutra nakon doručka i posljednje provjere opreme krenuli smo prema Johannishütte.
Dionicu koju smo prethodnog dana u usponu savladavali oko četiri i pol sata sada smo u silasku prošli za približno sat i pol.
Spust je prošao bez većih poteškoća i time se naša visokogorska avantura polako približila kraju.
Ova tura za nas nije bila samo još jedan uspon i boravak na vrhu.
Bila je to prilika da kroz praktičan rad primijenimo znanja stečena u Visokogorskoj školi – od kretanja u visokogorskom terenu i korištenja zimske opreme, preko sigurnog kretanja u navezi po ledenjaku, pa sve do praktičnih vježbi spašavanja iz ledenjačkih pukotina.
Uspješno smo se popeli na Grossvenediger, najviši vrh planinskog masiva Visokih Tura (Hohe Tauren), ali s ove ture vraćamo se bogatiji za nova iskustva, znanja, praktične vještine i još jedno vrijedno zajedničko planinarsko iskustvo.
Lucija Štrmelj:
,,Meni je ova tura bila jako lijepo i vrijedno iskustvo. Posebno bih izdvojila odlično društvo, puno smijeha, lijepih trenutaka te nova znanja i iskustva koja smo zajedno stekli.
Drago mi je što sam bila dio ove ekipe i što smo zajedno ostvarili još jednu lijepu planinarsku avanturu. ’’
Vidimo se na nekom novom vrhu!
22/08/2026
21/08/2026
15/08/2026
03/08/2026
08/07/2026
05/07/2026