Zvonko Pongrac

11. srpnja 1871. godine rođen je Stjepan Radić jedan od najvećih hrvatskih političara, publicista i utemeljitelja hrvatske političke misli.

Kao suosnivač Hrvatske pučke seljačke stranke, kasnije Hrvatske seljačke stranke (HSS), cijeli je svoj život posvetio borbi za prava hrvatskog seljaka, demokraciju, slobodu i dostojanstvo hrvatskog naroda. Njegove riječi i danas odjekuju kao podsjetnik na važnost poštenja, zajedništva i ljubavi prema domovini.

Stjepan Radić ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti te ostaje simbol mirne i dostojanstvene borbe za nacionalna prava i pravednije društvo.

🕊️ "Ne srljajte kao guske u maglu." poruka koja i danas potiče na odgovornost, razboritost i mudrost u donošenju važnih odluka.
S poštovanjem čuvajmo uspomenu na velikana hrvatske povijesti čije su ideje oblikovale hrvatski politički identitet.

Neka mu je vječna slava i hvala! 🇭🇷

[28.6.1991 - 28.6.2026.]
35. obljetnica od osnutka 106. brigade Hrvatske vojske, a u spomen na taj dan danas obilježavamo Dan osječkih branitelja i Dan hrvatskih dragovoljaca Osječko-baranjske županije.
Dragi prijatelji i suborci, čestitam vam naš dan! 🇭🇷

Tamo gdje su žitna polja
tamo gdje se klasje svija
tu je moje rodno selo
tu je moja Slavonija.

[Sv. Antune moli za nas]
Svima vama koji danas slavite imendan.... nek vam je sretno, a mojim mještanima sretan crkveni god.... Sv. Antuna!

POVIJEST NIJE CRNO-BIJELA: PRIČA O GENERALU, RATU I OSIJEKU
Postoje trenuci u životu jednog naroda koje je nemoguće razumjeti ako ih niste proživjeli. Domovinski rat za mnoge je danas povijesna činjenica, nekoliko stranica u udžbeniku ili dokumentarni zapis na televiziji. Za nas koji smo ga živjeli, on je puno više od toga. On je sjećanje koje nikada ne blijedi. Zvuk sirena, podrhtavanje zidova pod granatama, neizvjesnost svakog novog jutra i strah za vlastitu djecu, roditelje, prijatelje i susjede.

Pišem ove retke s gorčinom u grlu i suzom u oku prisjećajući se dana kada je Osijek živio pod prijetnjom razaranja. To su bila vremena u kojima su se ljudi držali jedni drugih više nego ikada. Vremena kada su hrabrost, zajedništvo i ljubav prema domovini bili jedino što je stajalo između života i smrti.

S odmakom od više od trideset godina lako je donositi zaključke iz sigurnosti mira. Danas promišljamo drukčije, hladnije i racionalnije nego što smo to mogli u danima kada su granate svakodnevno padale po našem gradu. Tada je svaki čovjek koji je stao u obranu Hrvatske za nas predstavljao nadu. Predstavljao je otpor, snagu i vjeru da ćemo opstati.

Zato mnogi građani Osijeka i danas s poštovanjem govore o generalu Branimiru Glavašu. Za brojne ljude on ostaje jedan od simbola obrane grada u njegovim najtežim trenucima. Ne zato što netko želi umanjivati patnju bilo koje žrtve niti opravdavati bilo kakav zločin, jer svaka nevina žrtva zaslužuje istinu, poštovanje i pravdu. Nego zato što je u kolektivnom sjećanju mnogih Osječana ostala slika čovjeka koji je u najtežim danima stajao uz svoj grad kada su se mnogi pitali hoće li Osijek uopće opstati.

Odgovornost za zločine mora postojati i ona ne smije ovisiti o nacionalnosti, vjeri ili strani kojoj je netko pripadao. Pravda vrijedi samo ako je jednaka za sve. Upravo zato mnoge boli činjenica da ni danas brojni zločini počinjeni nad hrvatskim civilima i braniteljima nisu rasvijetljeni, da se još uvijek traga za nestalima i da mnoge obitelji desetljećima čekaju odgovore koje nikada nisu dobile.

Mnoge majke nisu pronašle svoje sinove. Mnoge supruge nisu dočekale svoje muževe. Mnogi grobovi još uvijek nemaju ime. To su rane koje ni vrijeme nije uspjelo izliječiti.

Dok se hrvatskim braniteljima desetljećima mjeri svaki potez, svaka zapovijed i svaki metak ispaljen u obrani vlastitog doma, mnogi se i danas pitaju gdje su optužnice, gdje su suđenja i gdje su presude za one koji su rušili hrvatske gradove, ubijali civile i ostavili iza sebe tisuće mrtvih i nestalih.

Pravda ne smije biti selektivna. Ako želimo istinsko pomirenje i trajni mir, onda odgovornost mora biti jednaka za sve. Bez toga ostaju gorčina, neodgovorena pitanja i osjećaj da istina još uvijek nije do kraja izrečena.

Ponekad se pitam tko je taj sudac koji može izmjeriti svu ljudsku patnju, sve strahove i sve tragedije koje rat donosi. Tko može do kraja razumjeti stanje uma ljudi koji su živjeli pod granatama, u okruženju smrti, razaranja i svakodnevne neizvjesnosti? Rat ne donosi jednostavne odgovore. On iza sebe ostavlja teška pitanja s kojima se društva bore desetljećima.

Ali jedno znam. Povijest Osijeka ne može se ispričati bez ljudi koji su ga branili. Ne može se govoriti o slobodi Hrvatske bez onih koji su za nju bili spremni dati život. Njihova žrtva ne smije biti zaboravljena, bez obzira na sve kasnije političke i pravne prijepore.

Generale, povijest će o svakome dati svoj sud. No mnogi građani ovoga grada uvijek će pamtiti dane kada se branio Osijek, kada se branila Slavonija i kada se branila Hrvatska. Pamtit će hrabrost ljudi koji su ostali kada je bilo najteže i koji su vjerovali da sloboda nema cijenu.

Za neke ćete ostati zločinac. Za druge heroj.

Ali jedno je sigurno – među stranicama povijesti obrane Osijeka vaše ime neće moći biti izbrisano.

To znaju oni koji su te dane proživjeli. To znaju branitelji. To znaju građani Osijeka.

I to zna povijest.

B.M.🇭🇷

Rođendan velikana !

" Kako je s jednim čovjekom , tako je i s cijelim narodom (...)

Može narod biti radin i bogat, ali je lud, to jest, nema svijesti narodne, nema narodne sloge i takav narod ne može biti svoj gospodar.

A napokon, može narod i sve imati, ali ne zna gospodariti : manje zaradi nego sto treba, više troši nego što ima ; takav narod nije svoj ! "